Osnovni Shiatsu stilovi

Davor Haber

Ponedjeljak, 18.02.2008

Smjenom dinastija i odlaskom dinastije Edo (1868.g.), Japan se otvara i dolazi do recepcije brojnih znanja iz najrazličitijih područja, a time i do znanja iz zapadne anatomije, fiziologije, masaže, psihologije... U prošlom sam članku pokušao opisati duhovno zaleđe Shiatsua i naglasiti osnovne razlike između zapadnjačke i istočnjačke vizije zdravlja. U ovome bih članku želio prići više faktografski i opisati klimu u Japanu u godinama formiranja Shiatsua, prve Shiatsu škole, te opisati suvremeni shiatsu i njegove dosege. Sam pojam shiatsu prvi se puta spominje 1919.god. u naslovu knjige Tamai Tempakua “Shiatsu ho”, gdje taj terapeut opisuje novi stil rada na tijelu, različit od do tada glavne terapeutske tehnike Amma masaže. Amma masaža je tehnika rada na tijelu koja se stoljećima prakticirala u Japanu, a zapravo je riječ o terapiji kineskog podrijetla prilagođenoj  i modificiranoj za potrebe Japanaca. Kao jedna od terapija iz sustava tradicionalne kineske medicine i Amma masaža se u svojoj teoriji nadovezuje na učenja o Yinu i Yangu i teoriji o Pet elemenata. Amma masaža uslijed određenih povijesnih događaja u jednom razdoblju carskim dekretom postaje vještina privilegirana za slijepe masere i tom se prigodom postupno počinje gubiti njen terapeutski karakter, a ona postaje sve više opuštajuća masaža. Igrom slučaja, u tom je istom razdoblju Japan zabranjen i zatvoren za strance. Smjenom dinastija i odlaskom dinastije Edo (1868.g.), Japan se otvara i dolazi do recepcije brojnih znanja iz najrazličitijih područja, a time i do znanja iz zapadne anatomije, fiziologije, masaže, psihologije... Javlja se potreba da se, s jedne strane, povrati narušeni dignitet Amma masaže, a s druge postoji potreba da se znanja zapadnog podrijetla integriraju u masažu. Osnivači tri najvažnija shiatsu stila tom problemu prilaze s različitih pozicija. TOKUJIRO NAMIKOSHI Još kao dječak, u želji da pomogne majci koja je bolovala od reume, Tokujiro Namikoshi otkriva vlastite iscjeliteljske sposobnosti i tehnike koje postaju temelj njegova shiatsu stila. Svakodnevno masirajući majku uviđa da su tehnike pritiskanja određenih točaka na leđima i rukama puno učinkovitije od klasičnih maserskih tehnika trljanja i gnječenja, a isti rezultati su se potvrdili i radom na drugim sumještanima. Njegov shiatsu stil priznat je od japanskog ministarstva zdravstva i podučava se na trogodišnjem koledžu. Zanimljivo je za Namikoshi stil da je utemeljen na načelima zapadne medicine i kao takav je pročišćen od svih pojmova vezanih za Tradicionalnu medicinu (kao energija Ki, meridijan keriaku, itd.). Ovaj je stil vrlo simptomatičan i kao takav radi mahom na bolnim područjima pritiscima na neuromuskularne točke. Zahvaljujući Namikoshiju, Shiatsu je službeno priznat u Japanu, a postao je poznat i izvan granica te zemlje. KATSUSUKE SERIZAWA Katsusuke Serizawa je svoj život posvetio istraživanju naravi i karakteristika tsuboa (akupresurnih točaka). Za postizanje tog cilja proučavao je tradicionalnu literaturu s posebnim naglaskom na mape meridijana, pomno studirajući njihov prolaz i smještaj aku-točaka, te njihovu funkciju. Koristeći suvremene električne instrumente mjerio je otpor kože oko tsuboa, želeći njihovo postojanje potvrditi znanstvenim metodama. Za zasluge na tom području dobiva 1961. god. doktorat. Svoj stil naziva Tsubo terapijom i predstavlja jedan most između suvremenog znanstvenog pristupa i starih znanja. SHIZUTO MASUNAGA Shizuto Masunaga osnivač je Iokai instituta u Tokiju i stila koji se naziva Zen Shiatsu. Najveća mu je zasluga što je odlučno vratio shiatsu u područje tradicionalnih orijentalnih medicinskih teorija. Glavni  cilj shiatsua je postizanje energetske ravnoteže pomoću tehnika koje se temelje na teoriji praznog i punog (kyo i jitsu). Stanje meridijana se može očitovati kao “prazno”, lišeno energije, ili “puno”, s energijom koja stagnira. Upotrebom odgovarajućih tehnika, Zen Shiatsu po potrebi dovodi/odvodi energiju u određeni meridijan. Masunaga je zaslužan i za proširenje mape meridijana, nadopunjujući klasičnu akupunkturnu mapu meridijana s novim energetskim kanalima. Poznat je i po doprinosu kojim je obogatio dijagnostiku abdomena, pronašavši za svaki unutarnji organ dijagnostičko područje na trbuhu. Unatoč velikim razlikama unutar ova tri osnovna stila, element koji ih povezuje je poimanje statičnog pritiska kao osnovne tehnike u tretmanu, te uvjerenje da je putem shiatsua moguće potaknuti moć za samoiscjeljenjem koja je svojstvena svakome od nas.

Zadnja Promjena ( Petak, 19.03.2010 )