Reakcija - povratak zdravlju

Gordan Jambrek

Ponedjeljak, 18.02.2008

Ovom bih se prilikom želio ukratko osvrnuti na jedan problem koji nije rijedak u terapeutskom radu, a koji, nažalost, može izazvati nerazumijevanje i nedoumice kod primatelja tretmana. Kada kažem u terapeutskom radu, onda prvenstveno mislim na tjelesno orijentirane terapije (iako nisu samo to), premda sam kod stava da bi se analogija na temu “reakcije-reaktivacije” mogla pronaći i u raznim drugim vrstama terapija (možda ovo bude poticaj nekome drugom da napiše nešto na tu temu).   Kada odlazite terapeutu na tretmane, za vrijeme između pojedinih tretmana i/ili neko vrijeme nakon njih, možete (ne nužno) doživjeti stupnjeve nelagode i simptomatičnih neugodnih osjećaja u tijelu. Te su nelagode dio onoga što zovemo REAKCIJA. Reakcija je odgovor tijela na tretman. Tretmanom omogućavamo tijelu da bude dovedeno u red. Nakon tretmana iritacija živaca se smanjuje, tonus mišića normalizira, međukralježnički diskovi su dovedeni u pravilan položaj kako bi osigurali amortiziranje između pojedinih kralježaka, a napetosti na tetivama, ligamentima i zglobovima uzrokovane nepravilnim pritiskom su smanjene. Hoće li se i kada reakcija pojaviti, varira od osobe do osobe, i ovisi od teškoće stanja organizma. Kada, i ako, se pojavi, reakcija može trajati od jednog do nekoliko dana (najčešće prestaje u roku jednog do tri dana, a rjeđe potraje dulje). Valja napomenuti da se reakcija najčešće pojavljuje unutar 24 sata od završetka tretmana i češće po noći, jer tada muskulatura gubi dnevnu “radnu temperaturu”. Mišići i vezivna tkiva su tada hladni i prilikom okretanja u snu i/ili nakon buđenja reagiraju u vidu nelagodnih tjelesnih senzacija. Otprilike 50% primatelja tretmana doživljava reakciju, pa ukoliko ste eventualno unutar te grupe, ne trebate biti uznemireni. Reakcija je zapravo pokazatelj da se događa pozitivna promjena u tijelu. Mehanizam te promjene može se usvojiti shvaćanjem da se tijelo prilagođava normalnom, funkcionalnom stanju. Postoji jedan element fizičke promjene koji uključuje kosti, mišiće, fascije, ligamente, tetive, živce i krvne žile. Sva ta tkiva i strukture moraju se prilagoditi novoj, normalnoj poziciji. I uz taj proces prilagodbe, koji je dio promjene prema zdravom stanju, često se pojavljuje reakcija. Ne treba zaboraviti da se svaka reakcija, koja eventualno uslijedi nakon tretmana, događa uslijed uklanjanja prepreka koje su uzrokovane preopterećenjem živčanog sustava i zapravo je siguran znak da se uspostavlja i obnavlja normalan tok energije u živčanom sustavu, kao i u oboljelom dijelu tijela (reakcije, ipak, najčešće osjećamo samo na mišićnoj razini - upale mišića). Stoga, možemo reći da je REAKCIJA jednostavno drukčiji način da se kaže REAKTIVACIJA (ponovna uspostava prijašnjeg stanja), a govori nam da ozdravljamo. BROJ TRETMANA U terapeutskom se radu često susrećem s pitanjima postavljenima od strane primatelja tretmana koja se tiču toga koliko puta osoba treba doći na tretman i koliko je dugo vremena mirna nakon tretmana. Ta su pitanja razumljiva. Uostalom, i ja bih postavio slična ili ista pitanja da sam u njihovoj situaciji. Broj potrebnih tretmana ovisi o problemu koji osoba ima. Ipak, prema iskustvu, on je vrlo rijetko veći od četiri tretmana u jednoj seriji (pod serijom podrazumijevam broj uzastopnih dolazaka u cilju rješavanja trenutnog problema). Manji broj tretmana je potreban ukoliko osoba ima opušteniju muskulaturu. Naime, ukoliko su mišići kruti, potrebno je više vremena posvetiti se njihovom opuštanju. Opuštena muskulatura je preduvjet za izvođenje uspješnog tretmana stoga što opušteni mišići omoguaavaju izvođenje manipulacija na zglobovima, dok napeti to sprječavaju. Dakako, ne ovisi sve samo od stanja muskulature. Tako, primjerice, osobe koje imaju skoliozu ili, pak, herniju diska, trebaju doći više puta na tretman od osoba koja imaju, na primjer, samo išijas (koje nemaju prolaps intervertebralnog diska kao kod diskushernije). Razlog tomu je stupnjevitiji i osjetljiviji pristup kod prva dva, nego li kod trećeg slučaja. Vremenski razmak između dva dolaska u jednoj seriji ne treba biti veći od dva dana. Nakon što se riješi problem zbog kojega je osoba uopće dolazila na terapiju, pod pretpostavkom da je manualna terapija bila ta koja je trebala tretirati taj problem (problem može biti i isključivo psihološke prirode, a da bude popraćen tjelesnim senzacijama, npr. stres-glavobolja), poželjno je, bolje reći razborito, održavati dobro stanje organizma periodičnim dolascima na tretman. To znači da bi trebalo posjetiti terapeuta otprilike svaka tri mjeseca po jednom. To se odnosi i na one koji se osjećaju ili misle da su zdravi. Tom prilikom se napravi procjena stanja i uradi “periodično održavanje”. To može biti ili u obliku isključivo masaže, ili kombinacije masaže i manipulacije (specifičnog stimuliranja zglobova i njihovog stavljanja u pravilan profunkcijski položaj). Na kraju bih se usudio primijetiti (na to me je potaknula gore spomenuta analogija “periodičnog održavanja”), da je žalosno što neki ljudi više brinu o svom metalnom ljubimcu, automobilu. Oni ga redovito održavaju i voze periodično na servis, dok sami sebe zanemaruju. Ispada da im je veći životni prioritet briga o automobilu, nego briga o sebi samima. Iskreno se nadam kako Vi niste među njima. GENERALNE INFORMACIJE O DISLOKACIJAMA - težišna dislokacija je razlika između opterećivanja desne i lijeve noge - barem 95% ljudi ima veću ili manju dislokaciju -  dislokacija normalne veličine (koja ne utječe negativno na zdravlje) ne smije biti veća od 10% težine cijelog tijela (mjereno instrumentom s računalnom obradom koji služi za mjerenje opterećenja pojedinog dijela tijela, i to paralelno lijeve i desne strane) - u populaciji desna dislokacija je češća, i to više kod žena nego kod muškaraca - dislokacija često postoji od rođenja (nastaje još u majčinoj utrobi ili prilikom porođaja) - tijekom života postoji mogućnost promjene strane dislokacije (uslijed nesreće, aktivnog bavljenja sportom, zamora, itd.) - ako su mišići lumbalnog dijela prenapregnuti, onda je dislokacija fiksirana - ako su mišići lumbalnog dijela premekani, onda se uslijed zamora može pojaviti dislokacija. Ako zamor potraje, dislokacija se može seliti s jedne strane na drugu (upravo iz tog razloga važno je održavati ispravan tonus mišića vježbom) - razlika u dužini donjih ekstremiteta ne mora uvijek izravno biti povezana s dislokacijom u zdjeličnom pojasu, već može biti uzrokovana napetošću mišića u nozi (ali koja može prije ili kasnije dovesti do dislokacije) “YUMEIHO” U SVIJETU “Yumeiho” se u Japanu prakticira u osam klinika (četiri u Tokiju, dvije u Chiba, te dvije u Niigata). “Yumeiho” se prakticira u “Centralnoj bolnici zrakoplovnih snaga” u Moskvi, i to na vojnim pilotima i astronautima, zatim u Boljšoj teatru, itd. Službena je terapija u Mađarskoj, Poljskoj i Vijetnamu. “Međunarodni institut za preventivnu medicinu”, čiji je utemeljitelj gosp. Masayuki, ima oko tri tisuće suradnika koji su završili “Yumeiho” seminare u raznim dijelovima svijeta. Njegova knjiga o “Yumeiho” metodi prevedena je na sedamnaest svjetskih jezika. Godine 1995. gosp. Masayuki ulazi u “Who is who”, Nr. 23, Dictionary of International Biography, u Engleskoj.

Zadnja Promjena ( Četvrtak, 18.03.2010 )