Baš ovu rečenicu kao istinu, misao, kao energiju, jednostavno i vrlo često kao učitelji ili terapeuti kažemo primarno sebi, pa onda i osobama koje nam se obraćaju za pomoć ili učenje. Različite su reakcije na ovaj savjet, a najčešća je “Što da radim ?”. Najčešći odgovor je: “Ništa!”. Što je to ništa, možda će i vama pomoći da budete više svoji, cjelovitiji, i nadasve sretniji.

NIŠTA u ovom kontekstu znači osloboditi se svih suvišnih misli, riječi i radnji koje ne pripadaju našoj prirodi, a koristimo ih u svakodnevnom životu. A svakodnevni život, pa to je bogatstvo u kojem svaki dragulj naše aktivnosti, bilo mentalne, emocionalne, duhovne i fizičke, ima svoje mjesto. Činiti NIŠTA u svakodnevnom životu znači slijediti svoje afinitete i potrebe, bez obzira na to kako će okolina na to reagirati. To, primjerice, znači sljedeće: jesti ono što sami volimo i kada i s kime želimo; družiti se s onima koje iskreno osjećamo u svome srcu; raditi posao koji volimo, za koji osobno imamo afinitete, i u kojem možemo osloboditi svoje kreativnosti; slušati glazbu koju volimo, koja nas ispunjava, daje energiju, oslobađa našu glazbenu izražajnost; gledati filmove ili kazališne predstave koje po našem osjećaju nose određenu poruku i... Pokušajte ispred svake aktivnosti staviti riječ “volim”, i pritom pokušajte osjetiti je li to istina, ili pak radite ono što drugi od vas očekuju, ili ono što je društveno, kulturološki ili na bilo koji način određeno ili prihvaćeno.

Ništa daje sve

NIŠTA će nam omogućiti da od nas otpadne sve ono što se eventualno godinama nakupljalo u našoj podsvijesti, ili ono koje ukazuje na tko zna gdje smo, što smo i kada smo morali činiti da bi bili ovakvi ili onakvi. Jer onaj ovakav, pa onakav u ovoj ili onoj situaciji, u ovom i onom slučaju, malo po malo nas je odvuklo od svoje prave prirode.
Evo jednog primjera drastičnog kršenja vlastitog afiniteta, a koji ne ide samo na štetu te osobe (što nije zanemarivo), nego ostavlja traga i na okolinu. Posljednjih 70-tak godina automobilska je industrija utisnula dubok trag u svakodnevni život čovjeka, i slijedom toga posjedovanje i vožnja osobnog automobila nametnuta je kao “normalna” stvar u životu. Htjeli mi to ili ne, kao i za sve druge stvari u životu, nemamo baš svi urođeni afinitet za vožnju automobila. No Josip to nije respektirao, pa je u svom 10-godišnjem stažu vozača, napravio preko 40-tak što lakših, što težih prometnih prekršaja u raznoraznim stanjima i situacijama, dok na koncu svojim automobilom nije usmrtio drugu osobu. Ako smo se opredjelili za to da budemo sami svoji kreatori sreće, ne očekujmo da će država ili ne znamo tko urediti nas, da nas sačuva od nas samih. Učinimo to mi sami. Činimo ono što nas ispunjava, što je u skladu s našom prirodom i sve će biti u redu i s nama i s okolinom.

Jednaku štetu sebi, pa i drugima, možete učiniti jedući ono što nije za vas, radeći posao za kojega nemate afiniteta (a možda školu imate), svirajući neki instrument a niste u dobrom odnosu s njime, gledajući film koji je drušveno prihvaćen, a kojeg ne razumijete ili vam je glup. Kada nešto nije za vas NIŠTA ne činite, a ako ste već krenuli, tada ustanite iz kina, ostavite to jelo, dajte otkaz, odustanite od upornog ponavljanja nekih ispita, isprika... Ustanite i odustanite. To je NIŠTA. Kad “učinite” NIŠTA, ostaje vam SVE, ili MNOŠTVO svega u kojem mudro izaberite ono što VOLITE.