Važnost spoznavanja tajne prošlih života

Krunoslav Đurđević

Ponedjeljak, 18.02.2008

O važnosti spoznavanja tajne prošlih života Na osnovu najstarijih vjerovanja i mnogih suvremenih tumačenja u tijeku mnogih tisućljeća svi mi ćemo se reinkarnirati bezbroj puta kao sveci i grješnici, bogati i siromašni, muškarci i žene. Boja kože bit će nam bijela, crvena, crna, žuta, a prema nacionalnosti ćemo biti sve - od Kelta i Babilonaca, Polinežana i Azerbejdžanaca, preko Indijaca, Azteka, Tibetanaca, Kineza, Portorikanaca i Saksonaca. Umrijet ćemo na razne načine: u kolijevci, na bojnom polju, u vlastitoj kući ili u staračkom domu. U svim tim raznim inkarnacijama doživljavat ćemo sve što je čovjeku dato - tugu i radost, uspjehe i poraze, ljubav i mržnju, sve dok postupnim samoosvješćivanjem i samorealizacijom ne postanemo “pravi ljudi” i poput Gautama Buddhe više ne moramo biti uključeni u ciklus rođenja, smrti i ponovnog rođenja. Koliko će ovaj proces samorealizacije i oslobođenja trajati, ovisi od nas samih i od toga kakvu smo karmu, dobru ili lošu, navukli na sebe. Neki zagovarači spominju tzv. “Veliku godinu”, vrijeme koje je potrebno da Zodijak prijeđe kompletan put oko svih sazviježđa - oko 25.000 godina. Hindusi, koji ovaj ciklus nazivaju kalpa, smatraju kako je taj ciklus daleko duži. Teozofi, koji su svoje ideje zasnivali na drevnim indijskim učenjima, slažu se s tom konstatacijom. Oni smatraju kako je naš stalni ciklus reinkarniranja dio općeg procesa spiritualne evolucije cijeloga svemira. Prema njima, ljudi nikada ne mogu prevladati potrebu za novim iskustvima, pa je i ciklus reinkarniranja beskrajan. Većina religija u kojima je reinkarnacija dio doktrine, smatra kako proces teče baš ovako. Svaki put na početku ciklusa Bog stvara novu garnituru duša: nevinih, čistih i neiskusnih, koje žive kao u rajskom vrtu. Ali kako im životi rastu, one postaju sve ovozemaljskije, više materijalističke i sve više odvojene od Boga, sve dok na vrhuncu otuđivanja potpuno ne utonu u materijalizam. Iako su tada sasvim udaljene od Boga, u njima je još uvijek skrivena božanska iskra koja ih je pradavno i stvorila. Njihov zadatak u drugom dijelu ciklusa sadržan je u tome da u sebi razvijaju ovu “božanstvenost” sve dok ona ne prožme cijelo njihovo biće, kada se ponovno mogu sjediniti sa svojim Tvorcem. Individualna samorealizacija Sličnu paralelu imamo u procesu materijalne evolucije. Naš Sunčev sustav, na primjer, prema teoriji suvremenih znanstvenika, nastao je iz praiskonskog oblaka plina, u kome su atomi lebdjeli slobodni i “nevini”. Zatim se postupno, zbog djelovanja sile gravitacije, ovi atomi zbijaju u materijalne oblike iz kojih se stvaraju minerali i metali. Tada se događa jedan nevjerojatan događaj. “Razvijeniji” atomi pretvaraju se u molekule, koji na određenom stupnju razvijaju sposobnost reproduciranja vlastite kopije i tako se rađa život na Zemlji. Molekule postaju stanice, a stanice postaju organizmi i tijela. Od pojedinačnih tijela nastaju ljudske zajednice. Naravno, lako je shvatiti kako je ova analogija pomalo nategnuta i na labavim nogama, ali je interesantno kako evolucija materije ide prema sličnoj logaritamskoj vremenskoj skali kao i evolucija duha. Od Big banga (Velikog Praska) obje evolucije su u početku vrlo spore, zatim postaju sve brže i na kraju se strahovito ubrzavaju. Ovo ubrzanje obuhvaća i sve brojniju pojavu ljudskih života na Zemlji. U divljim i nomadskim danima prapovijesti, život se jedva mijenjao od jednog tisućljeća do drugog. Duše su se polako utapale u zemaljski život, s dugom pauzom između dvije uzastopne inkarnacije, koja im je bila potrebna kako bi se oporavile od šoka zbog ulaska u tjelesni svijet. Pored toga, budući da je individualnost jedva bila razvijena, određeni broj novooblikovanih duša mogao se inkarnirati u istom tijelu, u kome su dijelile hranu, zrak i način života, jer još uvijek nisu bile spremne za osobno, tj. personalizirano iskustvo. Međutim, danas je situacija sasvim drukčija i svatko tko je sada živ ide putem individualne samorealizacije. Čak i urođenici, koji još uvijek žive u kamenom dobu na Novoj Gvineji ili u Amazoniji, imaju jasno razvijenu individualnost, s više izbora i problema nego ikada prije. Također, danas na Zemlji ima više ljudi nego ikada u poznatoj povijesti. Svaka duša želi, ako je moguće, biti na na našem planetu u tijeku ovoga vijeka, zbog strahovitog ubrzanja u spiritualizaciji svijesti i nitko ne želi propustiti ovu priliku. Prije nego što razmotrimo obrazac individualnog razvoja iz jedne inkarnacije u drugu, moramo objasniti neke termine koji se tu upotrebljavaju. Naša duša je vječiti životni oblik kojeg pokušavamo evoluirati. To je svakako daleko veći i kompleksniji entitet nego što itko od nas shvaća, jer u sadašnjoj inkarnaciji dolazimo u kontakt samo s njenim malim djelićem. No o tome više u sljedećem broju.

Zadnja Promjena ( Ponedjeljak, 18.02.2008 )