|
|
| Posebna veza psiha-tijelo |
|
|
| Zrinka Buljan Bralić, dr. med. | |
| Ponedjeljak, 18.02.2008 | |
|
Velika je razlika između osobe koja ima multiplu sklerozu, psorijazu, dijabetes ili astmu, spram one koja ima bolove u leđima, bronhitis ili upalu mjehura. To je kao da se preuređuje kuća koja je stara i oronula, spram one koju treba osvježiti, eventualno promijeniti pod ili zamijeniti prozore Tema mojih članaka je psihosomatika ili, kraće rečeno, utjecaj psihe na tijelo te zakonitosti koje se javljaju u terapiji psihe da bi se tijelo izliječilo. U prvom sam broju časopisa opisala kako se ljudi često žele riješiti svojih simptoma kao nekog tereta i kako su simptomi, zapravo, važan putokaz ka ozdravljenju. Ono što se često zaboravlja je da vrijedi i obrnuto pravilo: tijelo utječe na psihu, jer kod većine ljudi koji imaju kronične bolesti dolazi do promjena na emocionalnom i mentalnom planu. Npr., osoba koja je slomila ruku i trpi bolove duže od petnaest dana pada u depresiju. Osoba nakon prometne nesreće dobiva napade bijesa zbog smanjene mobilnosti te donosi iskrivljene zaključke o svijetu i ljudima. Dakle, u našoj se kulturi saznanje da psiha utječe na tijelo još uvijek smatra tabu temom, a što tek reći o činjenici da se terapija tjelesnih simptoma olakšava specijalnom tehnikom razgovora (ja uglavnom koristim ‘soulwork’ tehniku). Još uvijek postoji jaka predrasuda da za tjelesne simptome postoji samo “tjelesna” terapija, nešto vidljivo kao što su tablete, kapi, čajevi, vježbanje. No, ako je psiha ta koja uzrokuje tjelesne simptome, onda se ispravljanjem psihe postiže zdravlje fizičkog tijela. To je kao da nam ne radi telefon, a greška je u centrali. U tom slučaju pokušaj popravljanja kućnog telefona neće donijeti rezultate. Možda će uskoro doći vrijeme kada će biti prihvaćeno da osobe koje pate od visokog tlaka razrješavaju svoje osjećaje ljutnje i okrivljavanja drugih ljudi za svoje stanje, ili one koje pate od niskog tlaka rješavaju svoj osjećaj nemoći i odustajanja od života. To je samo pitanje neznanja. Psiha, dakle, um, osjećaji i podsvijest, je nešto što je nevidljivo, a opet vidljivo na svoj način i zato se može s njome raditi. Netko tko preko noći posijedi nije lud, nego je posijedio od straha, netko tko ima kamen u žučnom mjehuru svoju ljutnju “sprema” u žučni mjehur. Tim osobama se pomaže tako da se nose sa svojim osjećajima i uvjerenjima. S velikom sigurnošću se može reći da bilo koji oblik bolesti prati odgovarajući osjećaj i mentalno uvjerenje koji nisu u skladu s našim božanskim dijelom. Medicinska dijagnoza i psiha Postoji i korelacija u stupnju oštećenja psihe i oštećenja tijela. Što je teža medicinska dijagnoza, to je i stupanj oštećenja psihe veći. Velika je razlika između osobe koja ima multiplu sklerozu, psorijazu, dijabetes ili astmu, spram one koja ima bolove u leđima, bronhitis ili upalu mjehura. To je kao da se preuređuje kuća koja je stara i oronula, spram one koju treba osvježiti, eventualno promijeniti pod ili zamijeniti prozore. Još uvijek postoji jaka predrasuda da za tjelesne simptome postoji samo “tjelesna” terapija, nešto vidljivo kao što su tablete, kapi, čajevi, vježbanje. No, ako je psiha ta koja uzrokuje tjelesne simptome, onda se ispravljanjem psihe postiže zdravlje fizičkog tijela. |
|
| Zadnja Promjena ( Četvrtak, 18.03.2010 ) |



Tema mojih članaka je psihosomatika ili, kraće rečeno, utjecaj psihe na tijelo te zakonitosti koje se javljaju u terapiji psihe da bi se tijelo izliječilo. U prvom sam broju časopisa opisala kako se ljudi često žele riješiti svojih simptoma kao nekog tereta i kako su simptomi, zapravo, važan putokaz ka ozdravljenju. Ono što se često zaboravlja je da vrijedi i obrnuto pravilo: tijelo utječe na psihu, jer kod većine ljudi koji imaju kronične bolesti dolazi do promjena na emocionalnom i mentalnom planu. Npr., osoba koja je slomila ruku i trpi bolove duže od petnaest dana pada u depresiju. Osoba nakon prometne nesreće dobiva napade bijesa zbog smanjene mobilnosti te donosi iskrivljene zaključke o svijetu i ljudima. 








