Razgovarala: Mirjana Vukelić-Šubarić

Intervju s Marijom Kohn, poznatom glumicom HNK-a u Zagrebu.

Marija Kohn, glumica HNK-a u Zagrebu, već dugi niz godina uljepšava živote mnogima od nas svojim izuzetnim glumačkim ostvarenjima kako na kazališnim daskama, tako i na filmskom platnu. Ljubav prema poslu kojega danas obavlja s jednakim joj je žarom donijela brojna priznanja koja ova umjetnica velika srca zaslužuje.
• Gđo. Kohn, uz Vas stoji jedno bogato životno iskustvo i kao čovjeka i kao umjetnice. Koliko ste na tom svom putu ostvarili sebe i je li to život kakav ste željeli?
S ovim što sam do sada učinila i što sam postigla, jasno u okvirima naših mogućnosti, a i vlastitih, ja sam zadovoljna. Možda će malo neskromno zvučati, ali da sam se rodila u nekoj drugoj zemlji i postigla takve uspjehe kakve sam postigla u svojoj karijeri, ti bi okviri bili daleko širi. Drukčije bih živjela, ne samo materijalno, nego bih sigurno imala prilike još više proširiti svoje vidike i spoznaje. Znate, čovjek ima svoje misli i stavove, ali kada se susreće s mislima i stavovima drugih, s drugim prostorima, onda oni poprime nove dimenzije i vidici se jednostavno prošire.
• Budući da se bavimo onim neobičnim životnim stvarima, slijedi jedno neobično pitanje. Naime, ne znamo koliko Vam je poznato, o iskustvu na rubu smrti napisano je dosta knjiga a vrše se i brojna znanstvena istraživanja. Zanimalo bi nas Vaše mišljenje o tome. Što mislite, postoji li život nakon života?
Zapravo, to je pitanje koje si stalno postavljam. Jednoga dana vjerujem da postoji jer ne želim, ne zbog sebe nego zbog nekih drugih ljudi koji su mi dragi, misliti da se nikada, ne znam kako i ne znam gdje, nećemo naći. Možda se negdje nađu barem neke naše misli. A onda, opet, kad vidim u što se pretvori čovjek, počinjem u to sumnjati. Ipak, mislim da je duh uistinu nešto netjelesno i da za njega ima dovoljno mjesta da ostane u ovom prostoru.
Evo, otkrit ću vam nešto. Jednom sam doživjela kliničku smrt, ali ona za mene nije bila nekakav užasan prijelaz iz zemaljskog u izvanzemaljsko, već mi se više činila kao jedno bestjelesno stanje. Osjetila sam da lebdim u oblacima, a u daljini sam vidjela neku roza svjetlost, kao da me nešto lijepo zove i privlači k sebi. Zapravo, šokirala sam se kada sam čula liječnika kako govori da sam se vratila u život. Bojala sam se smrti, ali sada, nakon toga što mi se dogodilo, nemam straha pred njom. Vjerujem da se ljudi umore od života, da im smrt bude na neki način spas, a pogotovo onima koji su pravi vjernici i koji očekuju život koji neće biti težak kao što je ovaj zemaljski.
• Željeli bismo se još zadržati na ovoj tematici. Naime, nit koja se često provlači kroz pojam prošlih života jest pretpostavka da naši postupci na ovom svijetu izgrađuju karmu. Vjerujete li Vi u besmrtnost duše i u karmu?
Bilo bi stvarno nekako nelogično da duh negdje nestane. On nema razloga za raspadanje, jer nije tijelo. Zašto ne bi netko tko ti je drag imao tu mogućnost da ti pomogne, da te na neki način vodi kroz život? Na takav način razmišljam o anđelima. Kao što prenosimo našoj djeci svoja iskustva, vjerujem da nešto u njih prenosimo i nakon smrti, pa ako ništa drugo onda ih barem čuvamo na neki način. U to sam potpuno sigurna.
Ne slažem se s tim da je pravedno iz bivših života preuzimati greške i zbog njih ispaštati. To za mene nije pravedno, pa čak i ako jest tako. Smatram da je ovaj svijet uređen tako da postoji pravda kojom nam se na vrijeme vrati svako zlo koje napravimo, a tako i svako dobro.
• Mnogo toga možemo čuti o odricanju i odvajanju od materijalnog, pogotovo u istočnjačkim religijama. Što mislite, gđo. Kohn, je li odricanje dio istinskog duhovnog života i kao takvo pravi put do Boga?
Ako Bog, onakav kakvim ga opisuju, zbilja takav postoji, onda ja nemam što razmišljati o odricanjima. On zna što ja radim. Za ono što smišljeno loše činim kaznit će me, a ako napravim nešto loše a da toga nisam svjesna, On će znati postaviti dobru ravnotežu. Trudim se biti pravedna i ne činiti ljudima zlo. Pokušavam biti onakva kakva mislim da bi čovjek trebao biti.
• Danas se puno piše i govori o zdravom načinu života koji u sebe uključuje i određeni način prehrane. Koliko je vama bliska vegetarijanska i makrobiotička kuhinja?
Znate, ja sam s mora i već od rođenja sam nekako predodređena za blitvu, maslinovo ulje, ribu... To su glavni sastojci u mojoj prehrani. Oduvijek nastojim održati svoju vezanost za zemlju, tako da puno stvari radim prema instinktu. Jedem onda kada sam gladna i to uglavnom ono što mi odgovara. Smatram da organizmu ne smijemo oduzimati sve one hranjive sastojke za kojima ima potrebu, jer on zna što je za njega dobro.

Puno razmišljam o svojim postupcima

• U ova stresna vremena sve veći broj ljudi pokušava pronaći mir putem određenih duhovnih tehnika. Kako vi pronalazite mir u sebi?
Imam mir u sebi i čuvam ga svjesno. Svakoj stvari i svemu što mi se dogodi ostavim malo vremena da odstoji. Puno razmišljam o svojim postupcima, a isto tako i o postupcima drugih prema meni. Često kažem sama sebi da ono što mi se događa, da tako treba biti. Ako me, recimo, troje ljudi upozori na nešto, tada ih neću pitati zašto, nego ću se zaustaviti i zapitati što se to zbiva sa mnom. Kada nešto pokušavam, a to mi nikako ne ide od ruke, tada kažem sama sebi: “Izdrži Marija, postoji neki razuman razlog zbog kojega se to događa!” Ako budem u mogućnosti saznati zbog čega je tako kako je, onda je dobro, jer tada imam mogućnost ispraviti grešku. Ako ne mogu dokučiti razloge nekih zbivanja, onda znam da se moram strpiti. Za sve dođe pravo vrijeme, kako za tugu, tako i za smijeh. Eto, puno se smijem. Volim smijeh i radost.
• Što je za vas sreća?
Za mene se sreća sastoji od malih, lijepih stvari. Radujem se kada vidim da je procvjetao cvijet kojega sam njegovala, kada sjedim i promatram prirodu i ptice. Ne treba mi puno toga za sreću.
• Što biste na kraju ovog kratkog razgovora poručili čitateljima?
Treba znati prepoznati ljepotu i na pravi način koristiti sve što nam život daje na dar. Kada ispred nas padne list, tada si trebamo reći kako nije slučajno pao. Uzmimo ga u ruku, jer je prekrasan. Sve na ovome svijetu je lijepo, ukoliko to što je u doticaju s nama ne zaprljamo ružnoćom.