Noćno mokrenje - patuljci pojma nemaju

Zrinka Buljan Bralić, dr. med.

Ponedjeljak, 18.02.2008

U radu s djecom najdragocjenija metoda su metafore, jer one najviše nalikuju basnama i pričama koje su bliske dječjem svijetu. Ovim se putem zahvaljujem svim klincima koji su svojom upornošću, genijalnim idejama i pričama, pomogli nama terapeutima u pronalaženju najadekvatnijih i najbezbolnijih metoda u radu s njima. Ovi članci opisuju utjecaj psihe na tijelo, a u svakom broju opisujemo jednu od metoda koja je pomogla određenoj osobi da osvijesti svoj problem i započne raditi na njegovom rješavanju. U radu s djecom najdragocjenija metoda su metafore, jer one najviše nalikuju basnama i pričama koje su bliske dječjem svijetu. Dakako, idealna situacija bi bila onda kada bi potražiti pomoć došla i oba roditelja, jer bolesno dijete ukazuje na potrebu raščišćavanja odnosa među roditeljima. Nažalost, u našoj kulturi to još nije prihvaćeno. Često savjetujem roditeljima da se s djecom oboje pozabave kad god se u kući pojavi kakva problematična situacija. Djevojčica Prije nekog vremena, u moju je ordinaciju ušetala djevojčica od jedanaest godina u pratnji svoje mame i mlađe sestre. Piškila je u krevet svaku noć, a sada se sa školom spremala na izlet (tri dana s noćenjem), tako da je za terapiju bila jako motivirana. Nakon što smo obavili formalni medicinski dio, pitala sam je ima li ona kakvih pitanja. Ona je kao iz topa odgovorila: “Zašto sam ja problem i zbog čega ja moram ići kod vas na liječenje? Moja sestra ima isti problem kao i ja, samo što ja piškim dolje, a ona gore?” Čudan, ali i dubok, odgovor, zar ne? To je bio još jedan vrlo značajan podatak za obiteljsku anamnezu. Usto, uskoro sam saznala da je i njihova majka piškila u krevet do svoje dvanaeste godine. Inače, sve tri spavaju u istoj prostoriji, a tata obično spava na kauču u dnevnoj sobi. Crveni i žuti patuljak Krenuli smo na “pikanje” koje je ona jako dobro podnijela. Već nakon prve akupunkture krevet je ujutro bio suh i to prvi puta u njenih jedanaest godina. Taj događaj, uz izlet koji ju je čekao za tri tjedna, dao joj je dodatni poticaj da dođe k meni na još nekoliko tretmana. Tog je jutra u svoj mali dnevnik ucrtala sunce, što je značilo ‘suha noć’. Pitala sam je što se u njoj događa kada se probudi ujutro i vidi da je krevet mokar, i tko to bez njenog znanja uspijeva napraviti? Ona je odmah izmislila čitavu priču o patuljku s crvenom kapicom koji drži mjehur koliko može. Kada se mjehur napuni, patuljak s crvenom kapicom ga nekako uspijeva držati još neko vrijeme, no, ubrzo, on doziva patuljka sa žutom kapicom, koji se nalazi u glavi, da se mora probuditi, ustati iz kreveta i otići na WC. Prekrasna metafora! Dijete kao da zna da je glava “glavna”. No, nakon dva dana, djevojčica dolazi k meni sva tužna i govori mi da se žuti patuljak nije probudio, jer ne čuje viku crvenog patuljka. Smislila je da slijedeći put pošalje još jednog patuljka koji bi batom udario žutog patuljka po glavi, i tako ga probudio. Nažalost, ni to nije upalilo. Žuti se patuljak jednostavno nije mogao probuditi. Kroz razgovor smo došli do zaključka da se žuti patuljak ne može probuditi jer je dijete, a mora se baviti poslom odraslog čovjeka. I tu je bilo rješenje problema! Djevojčica se sjetila svog omiljenog ujaka te ga je postavila na mjesto žutog patuljka. Sada on više nije bio dijete, nego mudri, stari patuljak, star upravo onoliko koliko je bio i njezin ujak. I tada su se u dnevniku svakim novim jutrom zaredala ‘sunca’ (suha noć). Par dana prije puta sa školskim razredom, djevojčica je sanjala kako snažno izrastaju dva velika zelena graha. Budući da je grah često simbol bubrega, znala sam da smo uspješno obavili veliki posao - ona je ozdravila.

Zadnja Promjena ( Četvrtak, 18.03.2010 )