U Hrvatskoj živi oko 170.000 osoba sa šećernom bolešću, a smatra se da je još toliki broj ljudi s povišenim šećerom u krvi, a da to i ne znaju.

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je kronično stanje koje nastaje kad gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi inzulin, ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život.
Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača. Ona je ključ koji otvara vrata na stanicama i omogućava im da preuzmu hranu (glukozu koja organizmu služi kao izvor energije) iz krvi. Bez inzulina glukoza u krvi raste, umjesto da odlazi u stanice. Iz tog je razloga potrebno u organizam unijeti inzulin injekcijom.

TIP 1 I TIP 2 ŠEĆERNE BOLESTI

1). TIP 1 ŠEĆERNE BOLESTI - Nekad nazivan inzulin ovisni tip šećerne bolesti u kojemu je životno potrebno inzulin unositi u organizam. Ovaj tip bolesti razvija se kad organizam proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tome slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom. Češće se javlja u djece i adolescenata, ali se može pojaviti i u odraslih. Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih.

SIMPTOMI - Nastanak tipa 1 šećerne bolesti je obično iznenadan i dramatičan, a može uključivati sljedeće simptome:
• učestalo mokrenje
• prekomjernu žeđ i suhoću usta
• izraziti umor/nedostatak energije
• stalnu glad
• nagli gubitak težine
• smetnje vida
• ponavljane infekcije

TKO JE POD RIZIKOM RAZVOJA ŠEĆERNE BOLESTI?
• Faktori rizika za tip 1 šećerne bolesti još nisu dovoljno definirani, ali kombinacija nasljeđa i utjecaja okoliša (virusne infekcije, stres) mogli bi biti jedni od uzročnika za razvoj bolesti. Valja reći da je ovdje etiologija nejasna, budući da se vjerojatno radi o autoimunosti.

2). TIP 2 ŠEĆERNE BOLESTI - Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojemu je inzulin potreban za metaboličku kontrolu. Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom. Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba. Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.
SIMPTOMI - U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi, mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko 50% slučajeva nema simptoma sve do razvoja kroničnih komplikacija.

TKO JE POD RIZIKOM RAZVOJA ŠEĆERNE BOLESTI?
Iako se tip 2 šećerne bolesti poglavito javlja u odraslih, on ubrzano postaje važan problem u mlađim dobnim skupinama i to u mnogim dijelovima svijeta. Stoga je svatko, svagdje i u bilo kojoj životnoj dobi pod rizikom oboljevanja. Određeni faktori mogu povećati rizik od razvoja bolesti, a to su:
• gojaznost (80% osoba sa šećernom bolešću tipa 2 su pretili)
• dob (u dobi iznad 40 godina učestalost raste)
• nedostatak tjelesne aktivnosti
• obiteljska sklonost
• rasna predispozicija
• pojava dijabetesa u trudnoći
• smanjena tolerancija glukoze
• stres

POSTOJI LI MOGUĆNOST IZLIJEČENJA ŠEĆERNE BOLESTI?
Izliječiti šećernu bolest je vrlo teško, no zato postoji uspješan tretman. Dobra regulacija šećerne bolesti podrazumijeva održavanje razine glukoze u krvi što bliže normalnim vrijednostima.
To se može postići usklađivanjem sljedećeg:

• zdrave, uravnotežene prehrane
• redovite fizičke aktivnosti
• samokontrole šećera u krvi
• izbjegavanjem stresnog načina života

KRONIČNE KOMPLIKACIJE:
Dugotrajno povišene razine glukoze u krvi uz nedostatak odgovarajućeg tretmana i edukacije dovode do razvoja različitih ozbiljnih kroničnih komplikacija:

• kardiovaskularnih (srca i krvnih žila) do posljedično srčanog i moždanog udara
• retinopatije (bolesti očiju) - vodećeg uzroka sljepoće
• nefropatije (bolesti bubrega) s konačnim otkazivanjem bubrega
• neuropatije (oštećenje perifernih živaca)
• ulkusa stopala uzrokovanih neuropatijom i slabom cirkulacijom koji mogu dovesti i do amputacije

ŠTO JE GESTACIJSKI DIJABETES?
To je oblik šećerne bolesti koji se javlja u trudnoći u žena koje ranije nisu imale dijabetes. Pojavljuje se u 2-5% trudnica, ali obično nestaje nakon porođaja. Međutim, žene koje su imale trudnički dijabetes kasnije u životu su pod povećanim rizikom razvoja šećerne bolesti tipa 2.

Biljni preparati

Poduzeće “Fitosan” ima dugogodišnje iskustvo u pomoći kod šećerne bolesti, pa smo iz tog razloga pripremili nekoliko naših proizvoda kojima smo postigli vrlo dobre rezultate, a mnogobrojna pisma zahvale korisnika naših proizvoda to najbolje potvrđuje. To se naročito odnosi na našu izuzetno kvalitetan i djelotvoran “čaj za regulaciju šećera u krvi” te “kapi morusa i lista duda” protiv šećera u krvi koje se kombiniraju s navedenim čajem.
 
Evo jednog dobrog sastava čaja protiv povišenog šećera u krvi:

• dud crni list (Morus nigra)
• grah ljuske (Phaseolus vulgaris)
• peršun list (Petroselinum hortense)
• orah list (Juglans regia)
• islandski lišaj (Cetraria islandica)
• borovnica list (Vaccinium myrtillus folia)
• hmelj šišarke (Humulus lupulus)
• stolisnik (Achillea millefolium)
• borovica plod (Juniperus communis)
• iva trava (Teucrium montanum)
• metvica barska (Mentha pulegium)
• kopriva list (Urtica dioica)
• vodopija (Cichorium intybus)
      
Pored svega gore navedenog, možemo vam ponuditi i našu specijalnost, tzv. fitoterapiju, s kojom postižemo iznimno dobre rezultate. Fitoterapija traje mjesec dana, a sastoji se od tri vrste različitih čajnih mješavina, tri vrste različitih biljnih ekstrakata te tri vrste različitih biljnih kapi. Podijeljena je u tri kure po deset dana i u svakoj kuri korisnik dobiva tri pripravka, s time da su oni iz kure u kuru potpuno različiti.
Za svakog korisnika otvara se dosje i prati tijek tretmana. Poželjno bi bilo da prije naše terapije korisnik obavi sve potrebne liječničke preglede, jer u tom slučaju prema liječničkim nalazima možemo puno bolje odrediti koje proizvode dati da bi oni bili što učinkovitiji.