Program u ime duhovnog učitelja Abbah Frederica, vode Zoran (šamanske aktivnosti) i Korana (meditativne tehnike i pokret).

Transpersonalna psihoterapija ili šamanizam najstariji je znanstveni eksperiment ljudske civilizacije. Metoda znanstvenog istraživanja u šamanizmu temeljena je na direktnoj iskustvenoj spoznaji i usmjerena je na esencijalno istraživanje fenomena života i bitka.
Desetinama tisuća godina širom svijeta, gdje god su postojale i postoje ljudske zajednice, šamani su, otvarajući se ka komunikaciji s totalnošću postojanja svega što jest i direktnim iskustvima proizašlim iz nje, doprinosili evolutivnom razvoju čovječanstva i elementarnim ljudskim aktivnostima.
Metode duhovno-psihološkog razvoja čovjeka, medicina i farmacija, svi oblici umjetnosti, lov, ribolov, obrada metala, poljoprivreda, upoznavanje sa zakonima prirode i svemira, religija, rituali, itd., neke su od glavnih ljudskih djelatnosti koje su nadahnute prisustvom šamanizma i šamana.

Promjena stanja percepcije

Transpersonalna psihoterapija ili šamanizam otkrila se čovjeku onoga trenutka kada je on spoznao da promjena svijesti tj. stanja percepcije uvjetuje promjenu doživljaja, uvida i iskustva realnosti. Jedna od fundamentalnih postavki teorije relativiteta je, parafrazirano, da su promatrani fenomen ili pojava određeni perceptivnim stanjem promatrača.
U svakodnevnici svakog ljudskog bića ova postavka je vrlo očigledno očitovana, na primjer, kroz razliku realnosti budnog-dnevnog stanja i realnosti snova tijekom spavanja.
Dnevna realnost i realnost svijeta snova samo su mali dio beskonačnog broja realnosti koje su međusobno povezane i formiraju “mrežu” postojanja svega što jest kroz koju uzročno-posljedičnom vezom utječu jedna na drugu. Komunikacija različitih dimenzija odigrava se kroz interakciju vibracija.
Polazeći od zakona relativnosti i vibratorne prirode svega što čini totalnost postojanja i života, transpersonalni psihoterapeuti ili šamani počeli su otkrivati metode svjesnog mijenjanja stanja percepcije. To je otvorilo uvid u širi spektar dimenzija postojanja (vibracija), njihovu povezanost i prirodu međusobnih utjecaja. Proučavanjem percepcije oni su otkrili određena stanja i metode kojima mogu transformirati vibracije i izazvati suptilne promjene u jednom sloju vibracija, koje dalje kroz lančanu reakciju mogu prouzrokovati promjene u ostalim vibracijama.
Promatran u kontekstu socijalne funkcije transpersonalna psihoterapija je kroz posvećenje i usluge šamana orijentiran ka ljudskoj zajednici i njenoj harmoniji. Ova je metoda otvorena, liberalna, komunikativna, ekspresivna, intuitivna, individualna i usklađena s prirodom i potrebama područja i stanovništva u kome transpersonalni psihoterapeut ili šaman djeluje.
Ona nije baziran na dogmi i ideologiji, već na individualnoj iskustvenoj spoznaji zakona i mehanizama koji vladaju prirodom i ljudskom psihom. To je čini procesom koji se stalno razvija i održava je kao metodu vitalnom, te transformativno učinkovitom.
U duhovno-razvojnom smislu bitno je reći da transpersonalna psihoterapija sadrži beskonačno puno različitih metoda i tehnika. To što se netko bavi ovom tehnikom, ili tehnikama proizašlom iz nje (yoga, tai chi, reiki, itd.), ne podrazumijeva da je on/ona duhovna osoba. Duhovnost i metod mogu, ali i ne moraju biti povezani. Razina svjesnosti, integriranosti i ljudske kvalitete određuju duhovnu razinu nečijeg postojanja i to je nešto do čega ljudi mogu doći tijekom života na vrlo različite načine.
Transformativne metode transpersonalne psihoterapije/šamanizma su sredstva i alatke koji mogu biti dragocjena pomoć na putu ka samospoznaji, iscjeljenju i duhovnom ostvarenju.

Podrijetlo šamanizma

U antropološkoj dokumentaciji transpersonalna psihoterapija/šamanizam i njeno podrijetlo često se vezuje za plemenske strukture sibirskog i centralno-azijskog regiona. Razlog tomu može biti u činjenici da je većina informacija o njoj do polovine 20. stoljeća bila bazirana na studijama ruskih znastvenika 19. i početka 20. stoljeća, koji su proučavajući sibirsku i centralno-azijsku kulturu ostavili vrlo lijepu i opširnu studiju o šamanizmu. Sibir i Centralna Azija su mjesta u kojima je šamanizam antropološki proučavan, a sam fenomen je s nekim zajedničkim regionalnim i individualnim karakteristikama, bez formalne povezanosti, prisutan u svim dijelovima svijeta.
Podrijetlo transpersonalne psihoterapije/šamanizma treba tražiti izvan prostora i vremena vezanih za materijalno polje egzistencije, u svijetovima kolektivne svijesti za koju smo svi vezani i koje smo svi aktivni dio. Kroz povijest ljudskog razvoja odnos između šamanizma i čovjeka je prolazio kroz razne faze i oblike. U predbiblijskom razdoblju svi su ljudi imali otvoren i aktivan odnos sa transpersonalnom psihoterapijom/šamanizmom, odnosno, svi su, u granicama osobnih kapaciteta, bili šamani.
Na osnovu mitova i povijesnih epova raznih naroda i drevnih mističnih tradicija, koji spadaju u kategoriju mitova o usponu i padu čovjeka, možemo zaključiti da razvoj individualnih moći i sposobnosti u ljudi nije bio popraćen adekvatnim duhovno-etičkim pristupom. To je uvjetovalo korumpiranost duha. Situacija u kojoj je koncentracija moći rasla, a moć svijesti i samokontrole opadala, postala je potencijalno destruktivna, opasna za prirodni sustav i čovjeka. U jednom trenutku ovog povijesnog razdoblja došlo je do lanca prirodnih katastrofa koje su zbrisale čitave civilizacije s lica Zemlje. Klimatski uvjeti i zemljopisni izgled Zemlje promijenili su se, takoreći, preko noći. Nakon dramatične ekološke i demografske promjene došlo je do postupnih promjena ljudske svijesti. Posljedice promjene svijesti rezultirale su gubitkom aktivne veze najvećeg dijela čovječanstva s fenomenom transpersonalne psihoterapije.
To je bio pad čovjeka - pad s višeg stupnja percepcije na niži, racionalno-materijalnu razinu bitka. Međutim, fenomen šamanizma nije nestao. Njegovo je iskustvo nastavilo živjeti u sferi kolektivne svijesti. Tijekom svih povijesnih razdoblja, uključujući i naše suvremeno doba, u svim sredinama širom svijeta uvijek je postojao određeni broj ljudi koji su se kroz različite stjecaje okolnosti i procese otvarali ka sferama više svijesti i postajali transpersonalni psihoterapeuti tj. šamani.
Njihova dužnost je bila da prenose svoja iskustva zajednici, vode računa o njenoj harmoniji, podstiču materijalni i duhovni razvoj.
U mnogim sredinama ljudi su spoznali da moći i potencijali proizašli iz transpersonalne psihoterapije zahtjevaju protutežu u visokim etičko-humanim standardima i načelima, odnosno, došlo je do procesa oduhovljavanja šamanizma.
Prosvjetljenjem nadahnuti transpersonalni psihoterapeuti kreirali su razne duhovne puteve, bazirane na specifičnim metodama i kozmologijama proizašlim iz njihova direktna nadahnuća. Iz nekih od ovih puteva kasnije su se razvile neke od današnjih zvaničnih religija.
Svrha i zadatak duhovnih putova, bez obzira na mjesto, vrijeme, specifičnu formu, prisustvo ili odsustvo religijskog konteksta, jedinstveni su u svom cilju - očuvanje i uspostavljanje veze čovjeka s potencijalima ljudske svijesti, usmjerenjem ka individualnoj i kolektivnoj harmonizaciji, produhovljenju i ultimativnoj spoznaji božanskog (ljudskog) u nama.