Do sada smo pisali općenito o Reikiju i onome što nam sve ta Božanska Energija može dati i donijeti. Kroz kratku povijest Reikija vidjeli smo kako je ponovno došao do nas i ušao u naša srca. Također smo opisali načela po kojima bi svaki pravi reikista trebao živjeti. U ovom broju “Ezoterikusa” želja nam je kroz jedan konkretan slučaj koji se dogodio još davno, kada nitko nije niti čuo za Reiki, barem ne na našim prostorima, pokazati djelovanje te Božanske Energije. Kako i sam naslov ove teme kaže, željeli bismo dati naglasak na konkretna iskustva iz svakodnevnog života, koja su se pojavila spontano i sama od sebe, i gdje smo imali priliku primijeniti ono o čemu govorimo u Reikiju.

Kako je sve počelo?

Sada, nakon toliko minulih dana i godina, shvaćam da je sve u ovom životu počelo još od mog (Mladen) ranog djetinjstva koje sam proveo u Hrvatskom Zagorju. Tamo sam kao mali otišao iz Zagreba, dok su mama i tata gradili kuću. Već sam od rane mladosti naučio da nešto nemamo, ili da se nešto ne može imati bez obzira koliko mi to željeli. Naučio sam da život puno puta ne ide onako kako bismo to htjeli, i da je uistinu prolazan kao san. Sve ono što toliko volimo i čuvamo u ovom ćemo materijalnom svijetu prije ili kasnije zauvijek izgubiti.
Moj prvi nesvjesni kontakt s Reikijem bila je ljubav moje bake koja me voljela svim srcem i dušom. Svojom pažnjom i brigom pokazivala mi je iz dana u dan kakav bi čovjek trebao biti, i koliko ljubavi može biti u ljudskom srcu ako je ono iskreno i otvoreno.
I danas pamtim njenu ranu na nozi koja nikako nije mogla zacijeliti. S vremenom se povećavala, a ja sam, kao mali dječak, shvatio kako joj doktori neće moći puno pomoći. Tako sam joj jednoga dana, želeći je barem malo utješiti, dao obećanje da ću kada odrastem postati doktor i osobno je izliječiti. Samo se nasmijala mojim riječima, shvaćajući da će proći još puno vremena dok se to ne obistini. Naime, ona je već tada bila u poznim godinama i mogućnost da će dočekati ispunjenje mog obećanja bila je poprilično slaba. Nažalost, ono što je u tim trenucima skrivao njen zagonetni osmijeh na licu uskoro se i dogodilo. Dva najdraža bića moje mladosti, moju baku i psa Džekija, život mi je odnio pred sam Božić. Oboje su, kao da su se dogovorili, u istom mjesecu napustili ovaj svijet. Za mene je to bilo uistinu neopisivo bolno i nenadano. Ono što mi je katkad znala reći o tome da će jednoga dana otići s ovoga svijeta, sada se obistinilo. U prvom trenu nisam to mogao prihvatiti, nisam mogao podnijeti činjenicu da moje drage bake više nema. Shvatio sam to tek onda kada se nad njom zemlja zatvorila, dok sam kao kiša plakao na groblju. Kao da mi je u jednom trenutku Bog sve uzeo: i majku, i oca, i dragog prijatelja, i sve što sam tada imao. Kao da je zauvijek nestala ta beskrajna ljubav kojom me kroz njene blage i tople oči sam dragi Bog gledao.
Bilo mi je tada nepunih četrnaest godina i osjećao sam se u srcu i duši sam na svijetu. Od toga trenutka, same od sebe, počele su grijati moje ruke. Iz dana u dan sve više i više, iz godine u godinu sve jače i jače. Bio sam svoj prvi pacijent kada sam se, propuštajući tu toplinu kroz sebe, izliječio od upale mjehura.
Nakon toga, pronalazio sam se u različitim životnim okolnostima. Upravo bih te trenutke želio podijeliti s vama jer za mene oni znače pravu riznicu iskustava u bavljenju Reikijem. Dakako, tada to još nismo tako zvali, ali to nije bilo ni važno jer nije ništa mijenjalo od iskustava koje imamo danas.

Gospođa u autobusu

Vraćali smo se autobusom s Malog Lošinja. Na samom sam polasku čuo kako jednoj starijoj gospođi nije dobro.
S obzirom da i ja osobno nisam pretjerani ljubitelj autobusa, pogotovo na ovako dugim relacijama, razmišljao sam o tome kako da se nosim s cjelodnevnim putovanjem do Zagreba. Uskoro smo došli do naše prve stanice na otoku Cresu, gdje smo stali na nekih dvadesetak minuta. Poput većine, otišao sam u restoran kraj mora popiti sok i malo se osvježiti. Na povratku sam kod autobusa ugledao nekolicinu ljudi kako vode gospođu prema jednoj kamenoj klupi da legne. Desna joj noga bila ukočena i samo ju je bespomoćno vukla za sobom.
Očito nigdje u blizini nije bilo liječnika koji bi joj mogao pomoći. Gledajući ovu otužnu scenu, pred sobom sam nenadano osjetio val topline koji me poput kiše s neba počeo oblijevati, putujući mi od glave prema nogama.
Zapljusnuo me val energije i kao da više nisam mogao upravljati samim sobom. Kada se toga danas sjetim, tada vidim što je u meni kao zavjet ostavila moja draga baka. Bila je to ljubav i brigu za nemoćne i jadne, a posebno za starije osobe, kakva je i sama bila. Usadila je u mene duboku crtu ljudskosti i čovječnosti koju joj nikada nisam imao prilike vratiti, a sada mi je Bog, kao nadoknadu, davao priliku da to učinim na drugim osobama.
Ova gospođa, kao i mnogi drugi poslije nje, bili su zapravo moja baka kojoj sam se indirektno oduživao pomažući im na sebi svojstven način. Tako sam ispunjavao svoje obećanje da ću je izliječiti “kada budem veliki”. Zapravo, to je bio Reiki na djelu, iako to tada još nisam znao. Kada sam stigao do gospođe na klupi, ona se na trenutke gubila kao da će pasti u nesvijest. U tim sam trenucima bio potpuno vođen i gotovo bez vlastite volje. Rekao sam joj da mi pruži svoje ruke. Nakon toga, kroz mene je bljesnula silna energija, ispunjavajući mi dušu i tijelo svjetlom koje je iz mene počelo prelaziti na gospođu. Jedan val, drugi val... Uspio sam joj nekako reći da se ne opire toj toplini i da je propusti u sebe. Dakako, za cijeli je autobus ovo bila prava jedinstvena predstava.
Nakon nekoliko trenutaka, kada je energija prestala kolati, bio sam posve iscrpljen. U oči gospođe na klupi zamjetno se vraćala svjetlost. Nije prošlo ni desetak minuta kada je ustala s klupe. Sjela je čilo u autobus kao da se ništa nije dogodilo. U Rijeci smo otišli na sok . Za stolom su se našli moje društvo, gospođa i njen suprug. Na putu do Zagreba mirno je i spokojno sjedila na svome mjestu. Toga dana i meni i njoj dragi je Bog bio odista naklonjen, na što mu i danas iz srca iskreno zahvaljujem. Gospođi je vratio zdravlje (a možda čak i spasio život), a meni je dao priliku da mu služim tako što sam prenio Božansku energiju Reikija osobi kojoj je u tom trenutku bila potrebna.